Kako pripremiti dijete za 2. polugodište: "Ključna uloga roditelja i učitelja, škola ne smije biti izvor straha i grča u stomaku"

"Ja sam jedna od učiteljica koja ne forsira svoje učenike da moraju raditi, učiti. Mislim zaista da to nije bit raspusta, nego da uživaju, da se dobro odmore i spreme se za drugo polugodište. Nekako, kada govorimo o ovoj posljednjoj sedmici, već sada bi se zaista trebali vraćati nekoj školskoj rutini, ali pritom ja ne mislim da djeca trebaju biti pod stalnim pritiskom nekog učenja, sada ovih posljednjih dana, nego da se jednostavno ide na vrijeme na spavanje, da se ujutru malo ranije ustane, da su obroci malo redovniji, da se ponovi kroz lagano čitanje ili prepisivanje ako su u pitanju niži razredi to gradivo koje se radilo. Ali nekako najbitnije mi je onaj trenutak komunikacije sa roditeljima kada roditelji razgovaraju sa svojom djecom i ne stvaraju im pritisak velikih o u drugom polugodištu nego da zaista nekako stave svoje dijete ispred te ocjene koju dobije", kazala je Hasanović u Novom danu.

Dozvolimo djeci da pogriješe

Ističe kako su oni kao generacija odrasli uz pogrešne obrasce, te da smo mi uz krivi što je ustvari škola postala izvor straha i stresa za dijete jer imamo neka nerealna očekivanja.

"U smislu da djecu prepadamo sa školom kada trebaju krenuti pa onda su oni neke rečenice tipične, 'vidjet ćeš ti kada krene škola, sada kada krene učenje' i sl. To ustvari u djeci proizvodi strah i neku anksioznost koja će se zaista kasnije odraziti na njih. Po meni je ključ svake pripreme i svakog odnosa prema učenju da roditelji djetetu pokažu da je ono ispred te ocjene koju će dobiti. Da je puno bitnije da dijete se potrudi, da zaradi nešto, a da jednostavno od njega ne očekuju kao rezultat samo ocjenu i samo peticu. Nekako su te petice danas vrlo nerealne i od roditelja su vrlo nerealne u smislu da svako dijete mora biti najbolje, mora biti uključeno u stotinu nekih vanastavnih i sportskih aktivnosti i znam da je to neki naš stav, sve što mi nismo mogli imati u našem djetinjstvu, da to pružimo djetetu, ali zaista to djetetu stvara jedan određeni pritisak i zaista veliki stres. U biti, najvažnije je razgovarati sa njim, da dijete vidi da vi, kada dođe iz škole, da ne bude prvo pitanje, a šta se danas dobio, nego kako se osjećao, šta se lijepo desilo u školi, jesi li se sa nekim družio, pa tek onda preći, je li bila neka ocjena i sl. Dijete koje dolazi u školu rasterećeno i koje stvarno ne dolazi pod pritiskom ocjene i toga da mora svaki test uraditi savršeno, da svaki njegov odgovor mora biti savršen, pokazuju puno bolje rezultate u konačnici od one djece koja su pod tim stalnim nekom spregom da ocjene moraju biti najbitnije i da oni moraju biti u svemu savršeni. Jednostavno dozvolimo djeci da pogriješe i da iz te greške u stvari na kraju nešto i nauče", istakla je.

Najbitnij razgovor

Govorila je i promjenama kod novih generacija koje odrastaju uz različite medijske sadržaje koje su im plasirane kroz različite društvene mreže.

"Kod novih generacija djece može primijetiti nedostatak empatije, ali opet mislim da je to ključna uloga roditelja, škole, učitelja i djeteta da kao tim surađuju i da zaista teže da naprave najbolju klimu u razredu i najbolju klimu za dijete. Kada dijete zna da smije razgovarati sa svojim roditeljem o svemu, kada zna da se svom učitelju može obratiti kada god ima neki problem, mislim da je to početak gdje možemo spriječiti takve stvari kao što su u pitanju vršnjačko nasilje. Ja negdje pričam iz svog ličnog iskustva, godina koju sam provela u učionici, jako mi je bitna ta klima u razredu koja se mora stvoriti da su oni svi kao jedna porodica. Ja uvijek imam jednu tu rečenicu kada se oni nešto između sebe možda posvađaju, što je normalno. Šta sam ja rekla, šta smo mi? Oni kažu mi smo jedna velika porodica. I zaista mislim da je jako bitno imati otvorenu komunikaciju sa svojim djetetom u smislu da vam se može požaliti ako se pojavi slučaj nekog uznemiravanja, nasilja ili sl. Jer vrlo često se tu dešava nekako poprilično sakriveno, djeca ne govore o tome i upravo ključ je sama komunikacija. Znači razgovor, razgovor, samo razgovor. I nas kao učitelja sa djecom i roditeljima", naglasila je.

"Učite djecu kako da samostalno odu u toalet, a ne da pišu prije 1. razreda"

Govorila je i o razvoju djece. Učiteljica Hasanović navodi kako je moderna tehnologija utjecala na motoriku djece. Jedan od primjera je kada uče pisati - slova sada pišu u smjeru kao kada skrolaju na telefonu.

"Djeca jako malo provode vremena vani, jako malo provode vremena u parkovima. Zaista, ja sam nekad znala i prokomentarisati, pa reći ova naša djeca baš slabo trče. I iskreno, nekako potrče, potrče pa se sapletu. I to je ustvari sve uzrok toga što većinu vremena provode u stanovima, u kućama, ne idu dovoljno na neka igrališta, u neke parkove, ne igraju se, ne provode. Onda u komunikaciji sa prijateljima. Djeca su vrlo često na početku kada dođu u prvi razred jako sebična, ne žele ništa da dijele, sve njihovo, ne dam ja to i slično. Pa onda radimo i na tome. Onda sami neko to njihovo osamostaljivanje u smislu odlazak u toalet, pa ne zna sam zakopčati pantalone, zavezati pertlu. To su sve neke stvari koje zaista trebamo pripremati kada pripremamo dijete za školu, a ne raditi sa njima slova, učiti ih da čitaju, pa onda kažemo, vau, kako je moje dijete super savršeno u prvom razredu, on zna i pisati i čitati. Nemojte to raditi jer vašem djetetu će biti jako dosadno u prvom razredu dok druga djeca budu učila čitati i pisati", savjetuje Hasanović.

Uloga učitelja u motivaciji

Veliki problem je i kako danas motivirati djecu i zadržati im pažnju jer škole većinom ima zastarjeli plan i program i sistem koji nje prilagođen modernim tehnologijama i onome u čemu djecu danas odrastaju.

"Ja sam sigurna da kao učitelj prvo im trebamo stvoriti jednu sigurnu i nekako podražajnu atmosferu u razredu, da im je drago da dođu u školu i da im to ne izaziva neki bol u stomaku, grč. Danas učitelji moraju biti u korak sa ovim nekim savremenim metodama i tehnikama, moraju djeci približiti ono što rade, moraju im učiniti to da bude na zabavan i kreativan način. Koliko god je to danas teško, da iziskuje jako puno vremena, ali stvarno se ta nastava danas mora djeci približiti na način da im to bude smisleno, da oni shvate zašto to uče, da im bude što više kreativno, da bude što više te neke tehnike uključeno, da održi njihovu pažnju i da ih zainteresira za ono što se radi. Opet, djeci vrlo često kažem nemojte pasti u zamku onoga ja znam, ja sam to shvatio, ja to više ne trebam učiti. I roditeljima često kažem, kada je u pitanju matematika, nešto vide, ah ja to znam i onda kući ne vježbaju. Mora se redovno raditi, redovno vježbati. Upravo ta struktura dana je jako bitna da dijete zna kada mu je vrijeme za igru, kada mu je vrijeme za odmor, kada je vrijeme za obaveze koje su jako bitne. Bez obzira da li se taj dan nešto novo ili se samo ponavljalo dijete opet treba kući proći kroz to. Ne treba kampanjski učiti, ne treba zapostavljati gradivo. Te sa djecom porazgovarati o očekivanjima koja imamo od njih tokom drugog polugodišta i nekako ta naša velika očekivanja razbiti na neke male zadatke koje će oni svakodnevno ispunjavati. Opet kažem da roditelji trebaju biti ustvari podrška svom djetetu, pomoći im, ali ne preuzeti njihove obaveze na sebe u smislu da stalno dišu nad njima kada rade zadaću. A to je danas pravilo - zadaća mora biti 100% tačna. Ne, ne mora. Jednostavno je vrlo bitno da nekako shvatimo da ne učimo za ocjenu, nego da učimo dijete da se potrudi, da nešto zasluži i da jednostavno sada na vrijeme, dok je još u osnovnoj školi, pogotovo u nižim razredima, razvije taj odnos prema učenju", pojasnila je.

Ostale savjete kako pomoći djetetu da prevaziđe stres i pripremi se za nasatvak školovanja pogledajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad